|
Napisao Nebojša Šarenac
|
|
četvrtak, 15 april 2010 16:15 |
|
Potpuna je zabluda, da je Srbija, u svim državnim oblicima čiji se sastavni deo bila, oduvek bila ili je težila da bude nezavisna i neutralna u vojno bezbednosnom smislu. Naprotiv, okolnosti i konstalacija snaga u svetu, kao i međunarodne prilike, oduvek su prisiljavale malu državu, na nestabilnom područiju na granici dve civilizacije, da traži saveznike u susedima ili velikim silama kako bi uspela da opstane u nastojanjima osvajača i svetskih sila da dominiraju i kontrolišu situaciju na ovim prostorima. Prvi oblici saradnje Srbije (u sastavu SFRJ) sa NATO, sežu u početak pedeseth godina prošlog veka. Nakon objave rezolucije Inforbiroa, 1948. godine i prekida odnosa sa SSSR, tadašnja država formirala je Treći balkanski pakt, zajedno sa grškom i turskom, i na taj način uspostavila formalni savez sa nekim članicama Alijanse. Jugoslavija je 1951. godine pristupila američkom Programu pomoći za uzajamnu odbranu, kroz koji je dobila značajnu pomoć u naoružanju uključujući i borbene avione i tenkove. To je podrazumevalo i obuku i školovanje pripadnika JNA u državama članicama NATO. Međutim posle smrti Staljina, dolazi do kraha ove politike i ova saradnja se zvanično smanjuje, a država traži saveznike na drugim stranama sveta i drugim kontinentima. Koristi od ovih kasnijih partnerstava videli smo kolike su bile prilikom raspada SFRJ.
|
|
Opširnije...
|
|
|
Napisao Nebojša Šarenac
|
|
četvrtak, 15 april 2010 16:10 |
|
Nerazumevanje i predrasude, pratile su proces tranzicije i integracije u svim državama Centralne i Istočne Evrope, i često stvarale otpor i među elitama i među građanima. Samo intenzivnim i razumljivim informisanjem u ovim oblastima, može se obezbediti preovlađujuća podrška nastojanjima države i delova društva da svojim građanima sačini odgovarajuće mesto među ostalim članicama evropske i evroatlantske zajednice, i celokupnom društvu obezbedi neometan i stalan napredak. Političke dileme; NATO, ZA ili PROTIV svakako je potrebno demistifikovati i proširiti stručne analize na sve aspekte (pre svega vojne, bezbednosne i ekonomske), te ukloniti pogrešne predrasude i primitivne aluzije. Osnivanje NATO NATO je političko-vojna organizacija, koju, u ovom trenutku, čini dvadeset osam država Severne Amerike i Evrope, posvećenih ispunjavanju ciljeva iznetih u Severnoatlantskom ugovoru, potpisanom 4.aprila 1949. godine u Vašingtonu. Ova Alijansa nastala je kao izraz rešenosti država osnivača da zaštite „slobodu, zajedničku baštinu i civilizaciju svojih naroda, koja je zasnovana na načelima demokratije, individualne slobode i vladavine prava“ zadržavajući, pri tom, svoj puni suverenitet. Severnoatlantski ugovor izričito potvrđuje pravo na individualnu ili kolektivnu samoodbranu (član 5. Osnivačkog ugovora), utemeljenu u članu 51. povelje UN. Ugovorom se utvrđuju, između ostalog, obaveze država potpisnica u vezi sa odbranom i bezbednošću, a pre svega, potreba održavanja i razvoja individualnih i zajedničkih odbranbenih sposobnosti. Ni jedna od obaveza iz Ugovora ne menja prava ili obaveze država potpisnica koje proističu iz povelje UN. Svaka država se, takođe, obavezuje da će doprinositi razvoju miroljubivih i prijateljskih međunarodnih odnosa, na razne načine, uključujući “jačanje njihovih slobodnih institucija“, „osiguranje boljeg razumevanja principa na kojima se ove institucije zasnivaju“ i „unapređivanje uslova stabilnosti i napretka“. Ugovor obavezuje države potpisnice na nastojanje da otklone sve sukobe u svojoj međunarodnoj ekonomskoj politici i na podsticaj ekonomske saradnje između njih.
|
|
Opširnije...
|
|
Napisao BB
|
|
sreda, 03 februar 2010 15:01 |
|
Ovih dana glavna tema u Srbiji je ponovo jedna od afričkih životinja. Dugo su nas mafijaški mediji zamajavali sa ,,Čedinom zebrom,, zatim nas je Palma bacao u očaj sa žirafom a za to vreme je Gazela propadala pod naletom šlepera koji još uvek prolaze kroz centar glavnog grada. Pošto stvarno nemam pojma o tehničkim aspektima samog mosta i cele priče,mogu samo da iznesem svoje viđenje.Dakle ovo što pišem zakonski ne obavezuje nikoga, mada može i da ima neke logike i rezona. Činjenice su da je most star 40 godina i da je projektovan za 40 000 a dnevno preko njega pređe 165 000.Verujem i da su ga maksimalno održavali da bi se raspadao pod tolikim opterećenjem.Međutim poznato je da dinara nije uloženo u most.Ni sadašnji slobodni zidar i nekadašnji vođa obnove zemlje nije bio zainteresovan za taj projekat u ono vreme a ni žuti do pre godinu dana. Činjenica je da rekonstrukcija treba da počne što pre ali treba živeti i za vreme te rekonstrukcije.Grad je svoj deo posla dosad obavio korektno uz pomoć opština pa i Čukarice. Romi su dobili neupredivo bolji smeštaj nego što su imali ispod mosta i zadovoljniji su nego ikad, međutim gospoda iz Puteva Srbije su potpisala neki kvazi ugovor kojim obećavaju ko zna šta za te Rome što je van pameti.Isto tako odjednom su pronašli to naprsnuće na mostu kao da naprsnuća nema zadnjih pet i više godina koliko se pominje rekonstrukcija.Izgleda im se mnogo žuri da podignu taj kredit a kad parice legnu onda će da razmišljaju o strategiji rekonstrukcije,rokovima završetka,dinamici radova,preusmerenju saobraćaja i ostalim manje bitnim detaljima.Siguran sam a to je i sam drug Mrka jednom prilikom izjavio da Gazela u tom stanju u kojem se nalazi može još deset godna da izdrži. Ako je tako a verujem da jeste, bolje da sačekaju da se završi most preko Ade i famozna obilaznica oko Beograda. Tad mogu da zatvore Gazelu kompletno i da je rade dan-noć u tri smene i završe za pola godine.Ovako će da prave neka među rešenja sa zatvaranjem pojedinih traka što će da izaziva kolapse narednih godinu dana u i onako preopterećenom saobraćaju. Što bi rekli prava ,,džungla na asfaltu,, tako da je za ova pitanja funkcionisanja saobraćaja u gradu možda najpozvaniji da priča Vuk Bojović. B.B.
|
|
|
|
|
|
|
Strana 1 od 5 |